restauracija (kasnolatinski restauratio) (restauriranje).
1. Obnavljanje, obnova, vraćanje na stari oblik, ponovna uspostava društv. poretka (restauracija monarhije).
2. Popravak oštećena umjetničkoga djela (slike, kipa, predmeta primijenjene umjetnosti) i kulturno-povijesnih spomenika (crkvenih ili svjetovnih građevina, urbanističkih sklopova i sl.) u namjeri da se restaurirano sačuva od daljnjega propadanja i oštećenja, da se spriječi nasilno izdvajanje iz prirodnoga i povijesnog okvira te da se ispravnom prezentacijom učini pristupačnim javnosti (→ zaštita spomenika). Prvi restauratorski zahvati izvodili su se u doba renesanse povezano sa zanimanjem za povijest i antiku, a povjeravali su se isključivo glasovitim majstorima koji su nastojali nadmašiti izvornik. Tek u XIX. st. umjetnička su se djela počela cijeniti kao kulturno-povijesna svjedočanstva pa su se obavljali samo najnužniji zahvati. Danas se u tom poslu povezuju restauratori, povjesničari umjetnosti, arhitekti, statičari i kemičari.
